Oznake

, , ,

ili

KAKO DA VAŠE DETE IMA SVOG ČIKA-VOJU

Danas je otišao čika-Voja. Sigurna sam da će i tamo gore popravljati zube mališanima i velikima, sve usput pevajući i prepričavajući svoje dečačke dane. Da, čika-Voja je bio zubar. Ali u svim našim životnim memorijama zabeležen je pod imenom ČIKA-VOJA. Zato što nas je s vrata dočekivao kao porodicu, što je pamtio svaki potez svojih bušilica u našim ustima i nakon 10 godina, zato što je non-stop pričao, pričao i pričao… toliko da nema šanse da bi se neko i setio šta je to strah, a kamoli pomislio da je taj čovek u belom mantilu doktor. Ako bi se u kojoj priči našla i spomenula neka pesma, za čas bi se ona zaorila ordinacijom, toliko veselo i smešno, kao najlepša anestezija koju ste ikada mogli dobiti. Zaljubljenik u život iz svih njegovih uglova, našao bi sigurno temu koja je skraćivala vreme, opuštala prste zarivene u rukohvat stolice i obećavala sigurni ponovni susret.

Čika-Voja je svojim roditeljskim tonom izbrisao sve moje strahove od zubara i onog odvratnog mirisa zubarskih ordinacija. Imala sam doktora kom sam verovala, kojeg sam zvala u vreme i nevreme, i koji je uvek bio tu. Prijatan i nasmejan.

Kada sam postala majka, obećala sam sebi da se moja dece neće bojati zubara, kao ja nekada. Zato sam ih na sve moje posete čika-Voji – vodila sa sobom. Oni bi sedeli, gledali, slušali, sve dok pažnja ne popusti, ali onda bi na scenu dolazio čika-Voja i preuzimao druženje u svoje ruke. Bilo je tu priča… od Kulina Bana, preko Crvene zvezde do školskih tema… i tako bi vrlo brzo prošle minute. Naravno da je kod čika Voje bilo divnih igračaka kojih nema kod kuće: blokčića, olovaka, plišanih zuba, reklamnih pasti i flajera… sve što se slobodno moglo dirati. Šetnja po ordinaciji je bila dozvoljena do određene granice koju je čika-Voja odredio, a koju su moja deca poštovala.

1.VODITE SVOJE DETE KOD ZUBARA

Svaki put kada možete; kada na intervenciju idete vi, vaš suprug/a. Ako ste u Domu zdravlja, skrenite u hodnik koji vodi do stomatološkog dela i pokažite detetu postere u čekaonici. Ako nema gužve, zakucajte na vrata i zamolite da dete pogleda kako izgleda ordinacija. Neka se rukuje sa doktoricom, neka se upoznaju… Verujem da vam ovaj predlog deluje smešno, ali sam isto tako sigurna da biste od pametnog sveta dobili sve pohvale za ovakav pedagoški potez. Samo napred.

2.POKLONITE ZUBARU VAŠEG DETETA NADIMAK

Nadimak uvek, ali uvek ima terapeutsko dejstvo na uši, posebno uši deteta. Nadimak doktoru daje osobine običnog čoveka, prijatelja. Tada će i uloga zubara u životu deteta postati drugarska, a ko se još boji svog druga? Zar ne?

3.SPOMINJITE ZUBARA VAŠEM DETETU STALNO

Kao kada spominjete nekog dobrog druga iz vrtića. Tokom čitavog procesa rasta i promene mlečnih zubića u stalne, bez pauze. „Jao, što su ti lepi zubići…kad te vidi tvoj ____ ima da bude presrećan““Gospode Bože, peri zube _____ će plakati kad ih vidi“… Spominjući detetu nadimak njegovog zubara redovno, srušićete taj mistifikovani lik o nekom čiki u belom mantilu koji buši zube, jer će ono, iz čiste navike, naučiti da je ta osoba deo njegovog života. I to samo njegov deo, što je jako važno, jer deca vole da sve bude „njihovo“.

4.ZUBAR JE PRIJATELJ

Za prihvatanje ove ideje, mogu vam pomoći razne knjige, slikovnice i crtani filmovi. Sve dok se jednog dana i samo dete ne uveri da je bol nestao nakon posete „našem čika-Voji“. Morate detetu objasniti da će njegov zubar dati sve od sebe da bol prođe, ali da i ono samo mora dati sve od sebe, da ovo obostrano prijateljstvo završi sa dva osmeha.

5.BIRAJTE ZUBARA KOJI VOLI DECU

U tu ljubav uverićete se lako, jer zubari koji vole decu više pričaju sa decom nego sa vama, dozvoljavaju šetnju po ordinaciji i diranje određenih stvari. Oni mjauču, bekelje se i spuštaju se na nivo deteta. Te poteze dete sigurno neće zaboraviti i sigurno će tražiti da ide kod ovog zubara. Jer dete uvek oseti dete, u odraslima.

Izbor zubara za vaše dete biće vaša briga, i tu ne možete baš mnogo da pogrešite. Tj. možete jednom, najviše dva puta. Da li doktor zna raditi sa decom (ali i odraslima) ili ne,  vidi se vrlo brzo. Zato budite mudri i birajte.

…………………………………………………

Čika-Voja je bio zubar u privatnoj ordinaciji, ali ta činjenica njegovoj doktorskoj ličnosti daje još veću vrednost. Jer on je bez jedne reči radio i kada je bilo para i kad nije; i nedeljom u pola 6 ujutro na Badnjak, i uveče u 21 sat. Ne jednom se desilo da nije hteo novac za intervencija kod moje dece.

Ovo je bilo pravo prijateljsko poslovanje. Zbog njega su i moji mališani danas u čudu, sve ne veruju i ćute. Da mi je neko rekao da ću ovoliko plakati za svojim zubarom?… Da, zvuči čak i smešno, ali verujte, mi nismo izgubili zubara. Izgubili smo čika-Voju.